Berislav Kosier

Biografija

Bibliografija

Najnoviji roman

 

 

Biografija

Rođen 1930. u Beogradu, jugoslovenski književnik, autor proze, poezije, eseja i publicistike. Politički zatvorenik u mladosti (Goli Otok); kasnije smatran večnim intelektualnim disidentom. Dobitnik preko 20 domaćih i međunarodnih književnih i dramskih nagrada, ali među njima nema nijedne jugoslovenske "državne" nagrade. Njegova dela dosad su prevođena na 12 stranih jezika.

 

Bibliografija

Romani:

Dobar vetar, Plava ptico

Neponovljivi ledolomac

Jeti

Drvo i orlova kandža

Pupoljci i mraz

Zelena reka - crvena reka

Slučaj druga Šimuna

Brik & comp

Skorojevići

Beli potop

Žar zvezde-večernjače

Bezbožnici, I-II-III (trilogija)

Kratki kurs akrobatike, ekvilibristike i saltomortalistike

Bogicar

Pozorišne  drame:

Ljubazna tarantela

Radnička priča

Dositej srpski Odisej

Laza Kostić Poeta,

kao i 3 tv-drame, 5 filmskih scenarija i 34 radio-drame.

 

 

 

NAJNOVIJI ROMAN

BERISLAVA KOSIERA

objavljen u ediciji Anima Mundi (Duša sveta) poznatog jugoslovenskog izdavača ESOTHERA, Beograd

 

 

 

BOGICAR

Kratki sadržaj:

Apolid, mladi putujući hrišćanski propovednik u prvoj i drugoj deceniji IV stoleća, doživeo je već mnoge nevolje: bio je zatvaran, mučen i delimično osakaćen od strane okrutnih vlasti Rimske Imperije u toku njihovih finalnih progona hrišćanã u Maloj Aziji i na Bliskom Istoku.  Rufus Decim Karon, inteligentni cinik i apsolutni gospodar Antiohije i cele dijeceze Orijenta, zabavlja se dugogodišnjom igrom "mačke i miša" sa Apolidom, koji za Karona predstavlja novo obrazovano pokoljenje hrišćanã, što predstavlja veću opasnost po Imperiju od njihovih primitivnih prethodnika.  Apolid je, međutim, duboko nezadovoljan unutrašnjim stanjem i stanjem vere u postojećim legalnim i polulegalnim hrišćanskim zajednicama - za koje smatra da su napustile izvorne principe hrišćanstva.  Zato osniva svoju malu zajednicu po ugledu na ranohrišćanske, koja će raznositi "pravu Božju poruku" kroz siromaštvo, jednostavnost, pravdoljubivosti i totalnu ravnopravnost, kao i kroz posebni lični odnos sa Bogom.

Ogromni istorijski preokret menja svet iz temelja: car Konstantin Veliki svojim Milanskim Ediktom iz 313. godine ozakonjuje hrišćanstvo u Imperiji, sa jasnom perspektivom pretvaranja u "državnu religiju".  Rufus Decim Karon, prividno se pokoravajući carskoj volji, postavlja baš Apolida na čelo hrišćanske Crkve u Antiohiji!  Dojučerašnji najljući protivnici sada treba rame uz rame da "dele" vlast: Karon svetovnu, Apolid duhovnu. 

Šta će biti sa Apolidom, koji je potajno verovao da je "sledeći" Sin Božji, naslednik Isusa iz Nazareta? Hoće li pokušati da nametne svoje ideale već etabliranoj Crkvi - ili će zaražen svojim novim položajem potonuti u kvarež?  Mogućni "ključ" romana BOGICAR leži u rečenicama:

Može li iko vratiti zamućenu vodu na izvor, eda bi se izbistrila?  Takav pokušaj uvek skupo se plaća, jer voda neće nazad - a ustavilac je samo nejako ljudsko biće, podložno bolu, kvaru, smrti.  Tako to ide u svim vremenima, otkad je sveta i veka. I dokad ih bude.