Berislav Kosier
Biografija
Bibliografija
Najnoviji roman
Biografija
Rođen 1930. u Beogradu, jugoslovenski književnik, autor proze, poezije, eseja i publicistike. Politički zatvorenik u mladosti (Goli Otok); kasnije smatran večnim intelektualnim disidentom. Dobitnik preko 20 domaćih i međunarodnih književnih i dramskih nagrada, ali među njima nema nijedne jugoslovenske "državne" nagrade. Njegova dela dosad su prevođena na 12 stranih jezika.
Bibliografija
Romani:
Dobar
vetar, Plava ptico
Neponovljivi
ledolomac
Jeti
Drvo
i orlova kandža
Pupoljci
i mraz
Zelena
reka - crvena reka
Slučaj
druga Šimuna
Brik
& comp
Skorojevići
Beli
potop
Žar
zvezde-večernjače
Bezbožnici,
I-II-III (trilogija)
Kratki
kurs akrobatike, ekvilibristike i saltomortalistike
Bogicar
Pozorišne
drame:
Ljubazna
tarantela
Radnička
priča
Dositej
srpski Odisej
Laza Kostić Poeta,
kao i 3 tv-drame, 5 filmskih scenarija i 34 radio-drame.
NAJNOVIJI
ROMAN
BERISLAVA
KOSIERA
objavljen u ediciji Anima Mundi (Duša sveta)
BOGICAR
Kratki sadržaj:
Apolid,
mladi putujući hrišćanski propovednik u prvoj i drugoj deceniji IV stoleća,
doživeo je već mnoge nevolje: bio je zatvaran, mučen i delimično osakaćen
od strane okrutnih vlasti Rimske Imperije u toku njihovih finalnih progona hrišćanã
u Maloj Aziji i na Bliskom Istoku. Rufus
Decim Karon, inteligentni cinik i apsolutni gospodar Antiohije i cele dijeceze
Orijenta, zabavlja se dugogodišnjom igrom "mačke i miša" sa
Apolidom, koji za Karona predstavlja novo obrazovano pokoljenje hrišćanã,
što predstavlja veću opasnost po Imperiju od njihovih primitivnih prethodnika. Apolid je, međutim, duboko nezadovoljan unutrašnjim stanjem
i stanjem vere u postojećim legalnim i polulegalnim hrišćanskim zajednicama -
za koje smatra da su napustile izvorne principe hrišćanstva.
Zato osniva svoju malu zajednicu po ugledu na ranohrišćanske, koja će
raznositi "pravu Božju poruku" kroz siromaštvo, jednostavnost,
pravdoljubivosti i totalnu ravnopravnost, kao i kroz posebni lični odnos sa
Bogom.
Ogromni
istorijski preokret menja svet iz temelja: car Konstantin Veliki svojim
Milanskim Ediktom iz 313. godine ozakonjuje hrišćanstvo u Imperiji, sa jasnom
perspektivom pretvaranja u "državnu
Šta
će biti sa Apolidom, koji je potajno verovao da je "sledeći" Sin Božji,
naslednik Isusa iz Nazareta? Hoće li
pokušati da nametne svoje ideale već etabliranoj Crkvi - ili će zaražen
svojim novim položajem potonuti u kvarež?
Mogućni "ključ" romana BOGICAR leži u rečenicama:
Može
li iko vratiti zamućenu vodu na izvor, eda bi se izbistrila?
Takav pokušaj uvek skupo se plaća, jer voda neće nazad - a ustavilac
je samo nejako ljudsko biće, podložno bolu, kvaru, smrti.
Tako to ide u svim vremenima, otkad je sveta i veka. I dokad ih bude.